Povijest engleskog jezika

Engleski jezik jest zapadnogermanski jezik koji potječe od anglofrizijskog dijalekta donesena na Britaniju sredinom 5. do 7. stoljeća migracijom anglosaskih naroda iz sadašnje sjeverozapadne Njemačke, južne Danske i Nizozemske. Doseljeni Anglosasi trajno su se naselili na Britanskim otocima i postali dominantnim narodom većega dijela južne Velike Britanije. Jezik kojim su oni govorili, koji se danas naziva staroengleski, bio je skupina anglofrizijskih dijalekata koji su se, barem među doseljenicima, govorili na području današnje Engleske i južne te istočne Škotske u ranome srednjem vijeku. Staroengleski jezik potisnuo je keltske jezike (a možda i britanski latinski) koji su prethodno dominirali otočjem. Sâm jezik odražavao je raznolika podrijetla anglosaskih kraljevstava uspostavljenih u pojedinim dijelovima Velike Britanije. Zapadnosaski dijalekt s vremenom je postao dominantan te se uspostavio kao standard većine staroengleske književnosti. Značajan naknadni utjecaj na oblikovanje staroengleskog jezika imao je kontakt sa sjevernogermanskim jezicima. Njih su govorili skandinavski vikinzi koji su osvajali i kolonizirali dijelove Britanskih otoka tijekom 8. i 9. stoljeća, što je dovelo do mnogo leksičkog posuđivanja i morfološkog pojednostavljenja staroengleskoga jezika. Anglijski dijalekti imali su veći utjecaj na srednjoengleski jezik.